The Secret Garden

Da budem iskrena, dio mene htjet ćete mrziti. Dio mene uvijek će se pitati što ti imaš da ja nisam imala. Zašto ono što sam ja htjela i za što sam se silno trudila ti sada imaš.
Ali ja nisam nepromišljena, ogorčena, niti ljuta, naučila sam da si naprosto neke osobe ma koliko slične i koliko se voljele nisu suđene i učim prihvaćati to. Tako da ako te ikada upoznam bit ću i više nego ljubazna prema tebi, ipak dijelimo nešto veliko...

Par stvari koje bi željela da znaš...

On ima brižno srce, čak i za ljude koji to ne zaslužuju.
On će ti biti najbolji prijatelj. Pitat će te kako si provela dan, činit će ti usluge koje trebaš, nasmijavat će te i očekivati jednako od tebe.
Obožava Clash, nemoj nikada ništa loše govoriti o Clashu. To je njegova religija.
Pomozi mu oko izbora odjeće, voli dobru odjeću, ali nema definiran stil jer mu to nije previše bitno pa često kupuje impulzivno i krivo. Tu ti nastupaš.
Hrana. Ako je imaš, on će je pojesti. Nikada neće reći ne hrani i često će imati bizarne zvukove i izraze lica kad je u blizini hrane. Ako ga uspiješ držati jedan dan podalje od šećera, budi ponosna na sebe.
Uživaj u njegovim šalama pa čak i u onim najblesavijim, smij se glasno i vidjet ćeš kako to obasja njegovo lice.
Neka ti ne bude neugodno kad neprekidno u tišini gleda u tebe, on samo razmišlja o tome koliko si predivna.
Voli ga najbolje što možeš i pružaj mu podršku najbolje što znaš, on ima veće snove nego samopouzdanje. Još uvijek je nesiguran u sebe i treba nekoga kad posumnja u sebe. Govori mu kako je pametan, sposoban i vrijedan te da je pred njim svijet mogućnosti, neće ti vjerovati, ali ipak često mu to ponavljaj.
Svađat ćete se sigurno. Primijetit ćeš vrlo brzo da on ima veliki problem da održi fokus u raspravi, teško je vratiti ga na početak, ali ako ti je nešto bitno, ustraj u tome, nemoj mu dozvoliti da ode s te teme, vraćaj ga i vraćaj dok već i sama sebi beskrajno ne dosadiš. Ako to ne budeš radila on nikada nece shvatiti što si htjela i kad tad će te to izluditi i udaljiti od njega.
Ma koliko divno pričao, nemoj se držati prečvrsto za njegove rijeci, oduševljavaj se djelima, romantičnim gestama i dobro osmišljenim danima, tjeraj ga na to jer tako je dobar u tome, a tako često zaboravi na to.
Bit će odsutan ponekad. Bit će tužan, bit će jako tužan. Utapat će se u svojim mislima, vidjet ćeš to u njegovim očima i čuti u njegovom glasu. Budi uz njega, pokaži mu kako da pronađe sreću u sebi. Nadam se da ćeš biti uspješnija u tome od mene. Ja sam pokušavala sve dok nisam ostala bez glasa i strpljenja. Oprosti za ožiljke koje sam ja ostavila.
On ti sigurno neće pričati o meni, kao što ni meni nije pričao o svojim bivšim ljubavima, to ćeš morati poštovati jer tu ne popušta.
Nadam se da ćeš mu ti biti dovoljna. Nadam se da ćeš pronaći što god je nama nedostajalo za sreću i da ćeš ga voljeti na način na koji on nikada nije mislio da zaslužuje.
Našoj turbulentnoj i disfunkcionalnoj vezi koja je potrajala gotovo četiri godine nije bilo suđeno da opstane, unatoč tome što smo nas dvoje to htjeli. Naša on and off veza ranije je davala znakove da nema budućnost, ali ipak smo utišali te glasove koji su urlali da je vrijeme da pustimo jedno drugog i hvatali se za ostatke nečega što je nekad bilo, i pogriješili. Samo smo izgubili brdo energije i vremena. Još uvijek si to ne mogu oprostiti.
No ipak došli smo do toga i na kraju svega, međusobno si želimo sreću, tako da ti želim zahvaliti što ga usrećuješ i voliš na način na koji ja nisam mogla.
Neće ti biti lako, naći ćeš se u svađama gdje ćete koristiti toliko bolne riječi da ćeš imati osjećaj ga više nikada ne želiš vidjeti, čupat ćeš kosu u nevjerici do koje njegovo nerazumijevanje ponekad ide, koliko je spreman svoju nesreću i pogreške projicirati na tebe, dosadit ćeš sama sebi analizirajući njegove i svoje riječi... nitko ti nije rekao da ljubav tako izgleda, ali ako ne dozvoliš da prevladaju loše stvari, ako ne dozvoliš da odlazite ljuti u krevet na kraju će vrijediti, sigurno ćeš se osjećati voljenom, sretno, paženom i maženom, osjećat ćeš se njegovom.
Učini ga svojim, našla si dobrog.

Od srca, djevojka koja daje sve od sebe da ga više ne voli.

P.S. Napisano samo par sati prije nego što sam saznala što sam davno prije trebala cuti... nevjerojatno koliko nam Svemir daje znakove kad su nam najpotrebniji.


Sada,

djevojka koja ga više ne voli.

How to love her

Ljubav nisu romanticne geste koje cinis kad sve nestaje, ljubav nisu isprazna obecanja, nesvjesnost
i poznavanje sebicnih stanja, ljubav su djela, ljubav je stalna zahvalnost na onome sto imas i...
vrece i vrece soli..
Obeco sam ti bio brda i doline kad sam kleknuo pred tebe...
Ti imas veliko srce i dobar si covjek. Mnogo sam dobila od naseg odnosa, uvijek sam ti to govorila i uvijek cu pamtiti sve sto smo imali.. ali kad pronadjes NJU reci cu ti kako da joj pokazes ljubav koju ti u sustini osjecas i kakvu ona zasluzuje osjetiti...
Nemoj joj obecavati nista a daj joj sve.
Nasmij se.
Kad je nervozna i zabrinuta reci joj da ce sve biti u redu jer vjerujes u nju.
Nemoj dozvoliti da ode u krevet ljuta na tebe, nikada, inace ce se ta jedna noc pretvoriti u previse takvih noci i na kraju vas i razdvojiti.
Izvedi ju, iznenadi i razveseli, nemoj to prestati ciniti... i bilo gdje, nije bitno gdje ili sto, bitno je da je da si ti zbog toga sretan, onda ce i ona biti. Livada je ok, sladoled je ok, ne mora to biti spektakulatan koncert ili put u Barcelonu, ruza na nedjeljno jutro je za nju Barcelona i nezaboravan koncert, sve je, samo dok ti pokazujes volju da se trudis da ju usrecis, da VAS usrecis.
I u one tvoje beskrajne sive dane kad mislis da nosis tezinu cijelog svijeta na svojim ledima, stavi osmijeh na njeno lice, i na tvom ce se pojaviti. Nemoj joj govoriti da nemas motiv da ustanes iz kreveta kad te peru tvoje melankolijice i nevoljkost, nemoj da nijednom cuje ono sto sam ja morala bezbroj puta - jer svaka takva recenica kod nje rusi vjeru u vas. Ona je tvoj dovoljan motiv, ona je tvoj cijeli svijet, zapamti to.
Kada ste vani, cuvaj ju, neka se osjeca kao centar tvog svijeta. Nemoj da se bolje osjeca u drustvu stranaca pa da joj poslije to zamjeras, i ti si za to odgovoran.
Gledaj je u oci dok prica o sebi, svojoj proslosti, pogreskama i postignucima, zbog toga je danas osoba koju ti volis.
Uzmi je za ruku i daj joj do znanja da je ne osudjujes.
Govori joj da ju volis, govori joj ZASTO ju volis.
Kada odlazi na put reci joj koliko ce ti nedostajati, kada se vrati reci joj koliko si sretan sto je tu.
I ljubi je, ljubi je cesto.
Ucini da se osjeca kao prvi i najvrijedniji izbor. Ne kao jedina opcija.
Zagrli je svaki dan onako cvrsto kao sto si mene grlio svaki put kad si mislio da si me izgubio.
Neka se osjeca kao da je tvoj najbolji dio dana, svakog dana.
A sada slusaj - daj joj svu svoju paznju. Zene trebaju paznju uvijek. Neke moje musice koje su ti najvise isle na zivce bile su samo pokusaj da dobijem tvoju paznju. Tako ces rjesiti mnogo problema i dobiti sretniju djevojku, vezu i sebe.
Svaki dan kreni ispocetka kao da vam je prvi. Svaki dan ju iznova osvajaj.
No najvazniji savjet kako da volis nju je da volis sebe. Upoznaj sebe i nauci voljeti sebe jer upravo je taj nedostatak bio uzrok mnogih nasih problema.
I ne zaboravi. Od svih muskarca na ovom svijetu, ona je odabrala tebe, tebe! Nemoj cekati kisu da budes zahvalan na suncu. Umjesto da se pitas da li si dovoljno dobar za nju, budi dovoljno dobar! Njeno srce je u tvojim rukama, opravdaj to povjerenje i budi na tome zahvalan svaki dan.

It all comes back.

Oznake: kako voljeti, ljubav

Kad odeš tamo gdje nikoga ne znaš i nikoga nemaš...
Kad odeš raditi van, izdrži prvi tjedan! Samo nemoj odustati prvi tjedan.
Kad odeš raditi van novčanik postaje teži, ali srce... srce postaje još teže.
Kad odeš van, ne smiješ pustiti suzu jer nećeš prestati plakati.
Kad odeš van, poziv od doma bit će ti jednako i nova snaga i nova slabost.
Kad odeš sanjat ćeš najmilije i nosit ćeš grozan osjećaj u želudcu zbog kojeg ćeš htjeti na prvi avion nazad.
Kad odeš mislit ćeš kako si ipak bio sretan doma i da ti tamo nije ništa nedostajalo.
Kad odeš silno će ti nedostajati drvo nedaleko tvoje kuće koje inače nisi ni primjećivao.
Kad odeš van, nostalgija postaje tvoja najvjernija prijateljica...
U jednom trenutku (ili puno njih) htjet ćeš pobjeći, vratiti se doma i ne osvrnuti. Budi siguran u to. Ali što je dom? Mjesto gdje više ne možeš ići za svojim snovima. Mjesto gdje se perspektivni individualci pokapaju a ovce stvaraju. Mjesto gdje se znanje i trud ne plaća novcem, a novac postaje glavna briga. Mjesto koje razdvaja obitelji u borbi za život i ne daje gotovo nikakvu šansu. Jel to mjesto tvoj dom? Jel su dom svi ljudi koje voliš? Jesu. I zato će dio tebe uvijek ostati negdje tamo.
Ali u tom trenutku kad poželiš 'doma' samo se pitaj što bi sad tamo radio što će tvoje sutra i tebe učiniti boljim?
A negdje vani.. O da, nosiš tisuće neisplakanih suza i teško srce, ali dobivaš priliku da prestaneš živjeti po režimu države od koje nema ništa osim silnih uspomena i navike i hej! - dobiješ priliku da možda jednom skrojiš i živiš svoju bajku. Srce će olakšati i suze će ispariti.
Zato ne odustaj prvi tjedan. Prespavaj, radi i čekaj. Postane lakše, obećajem.

Usudi se! Wagen! Dare!

Oznake: Rad u inozemstvu

Ostavili su zajedno sve što su tamo imali. To selo, ceste i način života progutala je prašina a sadašnjost je postala prošlost.
Nisu ostavili tamo samo to, ostavili su i dio sebe, svoje djetinjstvo, svoje dom i roditelje i krenuli u borbu za boljim sutra.
Sa samo par maraka u džepu, starim koferom i uz dvije male djevojčice, na putu u nepoznato u starom, dotrajalom busu,
on joj je pun vjere i hrabrosti prošaptao: 'snaći ćemo se'. I još jednom okrenuli su pogled na put koji više nije bio njihov,
svakim kilometrom to su postajale samo ceste kojima će godinama kasnije tek nekoliko puta proći. Ostavili su sve i krenuli bez ičega.
Ali i imali su sve, imali su jedno drugo kao i danas nakon više od trideset godina...
Kažu da je ljubav slijepa, ali moji mama i tata su jedno uz drugo progledali. Kažu da je ljubav krhka, ali moji roditelji su kroz ljubav postali najveći borci.
On zna što ona želi bez da ona to mora izgovoriti. Ona istu sekundu dok mu vidi lice prepoznaje svaku njegovu emociju.
Ona je njegova najveća snaga. On je njen najveći oslonac.
Kažu da je prava ljubav rijetkost, ali takva ljubav koju moji roditelji imaju nije rijetkost, ona je endem.
Iz države u državu, s jednog posla na drugi posao, gomilanje i rješavanje problema, rađanje novih ideja i tako kreće ostvarivanje njihovih snova u najljepšoj oazi
koju samo takva ljubav može stvoriti. Nećete od njih naširoko slušati o vremenima borbe i neizvjesnosti, nesrećama, znoju, krvi i radu.
Ne, oni će vam pričati o dogodovštinama iz djetinjstva moje nestašne sestre, o meni kao velikoj vegetarijanki s bockom u ruci i njihovim nevjerojatnim pustolovinama koje 'obični' život ne pruža.
Izgradili su nam doline koje ne poznaju gubitke, naučili da obitelj znači bezuvjetno prihvaćanje, da ljubav nije uvjetna niti prolazna, a da je najveće bogatstvo sretna obitelj.
Sjedim danas u našem rozom dvorcu, okružena prirodom, neuništivom energijom i ljubavi i krećem u Zagreb oprositi se sa zadnjim obvezama i radostima studentskih dana.
Idem, udahnut ću još jednom zrak koji su moji roditelji stvorili.
Njih danas nema da me isprate. Oni se i danas na različitim stranama bore negdje vani za naše bolje sutra. Na svoju tridesetu godišnjicu braka. E da, život baš ne zna šta je dosta.
Sjetno i pomalo tužno u sredini grandioznog dvorišta naše obitelji promatram dvije prazne stolice s njihovim imenima. Ali ipak odlazim s veseljem i iščekivanjem kada ćemo svi četvero opet biti na okupu...
Prije više od 20 godina u potpunoj neizvjesnosti i bez sigurnog plana za sutra moj predivni tata izgovorio je tu veliku rečenicu: 'snaći ćemo se'. Samo, ne znam je li on uopće znao koliko će se ona istinitom i velikom pokazati. Ne znam je li zbilja mogao zamisliti da će njih dvoje izgraditi sebi i svojim djevojčicama carstvo ljubavi, mogućnosti, sreće i unatoč ratu, krizama i nesrećama pružiti im galerije uspomena na djetinjstvo prepuno igre, radosti, čarolije i bezbrižnosti. I kad sve skupa iznova postane neizvjesno, kad se ni bol ni radost ne usude vrisnuti, 'snaći ćemo se' opet ustupa mjesto u našim životima.
Ne, oni se nisu snašli, oni su rasturili!

Oznake: obitelj, ljubav

Još se dobro sjećam kada sam prije pet godina došla u stan i rekla Ireni: 'Hej danas sam upoznala curu iz Bjelovara koja voli odlične filmove, super se oblači i živi na Trešnjevci, a ne zna gdje je Sikiriki.' Onako usput, opisujući dan u šturim crticama a ni ne sluteći tada koliko ću još filmova prokomentirati i proživjeti s 'tom curom' :)
Od najboljih komedija do najžešćih drama, koje nas nekim čudnim svemirskim igrama uvijek drže zajedno u istom žanru u isto vrijeme, nismo napuštale jedna drugu.
Moja pronađena seko. Znaš sto najviše volim kod tebe? Ti nikada nisi obećavala ništa, a činila si čuda. Bez pretencioznih riječi i praznih obećanja dojuriš na svaki i najmanje značajan trenutak u mom životu. Vidjela si me i najjaču i najslabiju. Uvijek si bila tu. Entuzijastično podupireš svaku moju ideju, ma koliko ona suluda nekad bila. Tvoju podršku - znam da imam. Ma da kao karijeru izaberem zlatne retrivere učiti plesati tango, ti bi mi sigurno pljeskala iz prvog reda. Već te vidim: 'Bravo Ivonicee!'.
Toliko puta si mi rekla sam snažna da sam i sama počela u to vjerovati. Pa ti ne da si dobra u svom poslu prijateljice i socijalne radnice, ti si rođena za taj posao.
Ja sam sigurna da u svakom odnosu naučimo nešto, dobijemo nešto za sebe. Iznimno je težak zadatak u par rečenica sročiti što sam sve od tebe dobila, ali ono najvrjednije... Gledajući tebe naučila sam da završeci uopće ne postoje već jedino i isključivo novi počeci. Naučila sam da ne treba sve u životu rješavati i imati striktan plan, da je nekad dovoljno samo disati, vjerovati i vidjeti što će se dogoditi. Naučila si me da 'volim te' znači prihvaćati drugog baš takav kakav je i stajati uz njega i u najgorim vremenima.
E da najdraža, pokazivala si mi kako i u najcrnjim danima pronaći rupice svjetla. Žonglirati između svakodnevnih obaveza, čarobnih trenutaka, onih ne tako čarobnih, ali uvijek pronaći prostor za nas. Dvije pronađene djevojčice u vrtlogu života odraslih.
Naučila sam još na početku da se tvoja tuga zna jako brzo pretvoriti u ljutnju, ali naučila sam i da znaš opraštati. Jer ti znaš da mi tvoje rijetke suze padaju najteže. Znaš da bi najradije rastrgala svakog tko te samo krivo pogleda. Jer ja ti želim samo smijeh, znaš to.
I sve dok si ti tu ja imam razloga za smijeh. Kad bi imala samo kapljicu za svaki put kad si me nasmijala pa ja bih imala cijeli Jadran! Ja ne da se nadam tome, ja znam da ću se s tobom smijati onako naborana i bez zubi i za 50 godina. Ja znam da ćemo i dalje morati prigovarati na naše 'bolje' polovice jer zbog toga ih kasnije volimo još više, da ćemo analizirati nemile događaje, tražiti nemoguća rješenja i vikati na sred kafića u obranu svojih stavova.
Ne znam što nas čeka na putu do krezubih osmijeha i bora, život je bio tako nevjerojatno nepredvidiv za nas obje, ali znam da jedna drugu uvijek čekamo.

You are my person.
You will always be my person.

Mojoj carici, mojoj kraljici za sve propuštane imendane te za pola desetljeća prijateljstva :)

Ne mogu se sjetiti ni jednog dana da sam prošetala zagrebačkim ulicama bez barem jedne molbe za pomoć od strane bolesnog čovjeka, stare i nemoćne osobe, invalida, djeteta bez roditelja, siromašnog učenika, oca bez posla, nezaposlene majke s četvero djece.. nema kraja.
U skupini 'ugroženih' osoba moram spomenuti i lgbt osobe. Oni traže pravo na brak, pravo na ljubav, pravo da žive sebe. Zamislite to. Zamislite da živite u državi u kojoj vam je zabranjeno da volite?!
Pravo na ljubav. Pravo na hranu. Pravo na školovanje. Pravo na krov nad glavom. Pravo na zdravlje..
A sustav zatvara oči.
Gdje je tu Konvencija o zaštiti ljudskih prava? Deklaracija o pravima čovjeka? Što je s jednom od glavnih odredbi Ustava RH: 'Svatko u RH ima prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri,... rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.'
Država donosi pravne propise utemeljene na demokratskoj volji građana, no koliko je u stvarnosti obvezuju ti propisi? Redovito ne obvezuju. Mrtva slova na papiru koja se u stvarnosti realiziraju minimalno s maksimalnim odricanjem ili prenošenjem odgovornosti.
Iz dna duše prezirem ovaj sistem koji trenira strogoću i uskraćuje prava i usluge onima koji ih najviše trebaju.
No ipak, u vrtlogu birokracije, sebičnosti, korupcije, oholosti i nemarnosti podsjeti me.. podsjeti da budem čovjek kada se stvari oko nas mijenjaju do neprepoznatljivosti. Podsjeti me da još uvijek ima ljubavi i da sam joj i sama bila svjedok. Podsjeti me da imam srce i razum da sama mijenjam stvari oko nas. Da samo jedna kap vode u moru ipak čini razliku. Podsjeti da ne bježim od mraka, nego da budem svijeća u mraku. Podsjeti me da nekad prihvaćanje stvari takve kakve jesu nije nužno slabost nego hrabrost. Podsjeti me da vjerujem. Podsjeti me da su suosjećanje, razumijevanje, pomoć i ljubav važnije od Ustava i Zakona.
Podsjeti me barem danas, na dan Svjetskog dana socijalnog rada da socijalni radnici vide i ne zatvaraju oči

I. zašto si tužna?

Ne uvjeravaj sebe i druge da si umorna ako si tužna. Tek kada si priznaš da si tužna imat ćeš priliku pronaći u sebi onaj dio koji se uvijek smije dok ti plačeš. Makni zastore i pusti život unutra. Nemoj previše razmišljati, brinuti se i kalkulirati jer sve se na kraju odvije onako kamo nas naši osjećaji odvedu ili se odvije tako da na to nemamo utjecaja. Pusti prošlost. Objasni sama sebi zašto si se osjećala kako jesi i zašto se više ne moraš tako osjećati. Ne opterećuj se budućnošću, ne vrijedi. To je jednako učinkovito kao pokušaj da trčiš dok spavaš. Shvaćaš li onda da sada, u ovom trenutku, možeš biti sretna?

Molim te reci da shvaćaš. Trebam tvoj vječni optimizam i djetinje veselje da imam bolje danas. Molim te. Trebam djevojku koja vjeruje u sebe i zna što hoće. Plači, u redu je. Znam da je plakanje nekad kao veliki udah i izdah koji nam pomogne da smirimo uzburkane emocije. Ali udahni, izdahni i kreni dalje.
Sanjaj. Nemoj da tvoja sreća ovisi o postupcima drugih ljudi. Ne objašnjavaj se i ne opravdavaj drugim ljudima i ne uvjeravaj ih, jer ljudi čuju samo ono što žele čuti. Traži i očekuj malo od drugih a zahtijevaj puno od sebe. I nemoj biti razočarana ako sve ne bude išlo po planu, pa čak i ako baš ništa ne bude išlo po planu. Život je ekstremno brzi vlak koji ne staje uvijek na stanicama na kojima bi ti željela a ponekad staje baš na onima kojih se bojiš. Cijeni svaki mali trenutak sreće i svaki mali uspjeh. Zanemari cinizam i izbjegavaj cinične ljude, jer kao što je O.W. rekao cinični ljudi svemu znaju cijenu, a ničemu vrijednost.

Znam da riječi sada nisu dovoljne da opišem sve što osjećaš niti da ti prenesem sve što želim. Ali sada obuci kaput, izađi van, digni kragnu, stavi ruke u džep i hodaj. Vrati se i pokušat ćemo ponovno.

Svako ljudsko biće traži svoju priču, bez iznimke. Tražimo svoj put i očekujemo svoj happy ending. Život se uglavnom sastoji od duge borbe za kratko vrijeme mira. Borimo se za ljubav, sreću i mirnu savjest i u rijetkim trenutcima u njima uživamo. A ono od čega mnogi strahujemo su tužni završetci.

Moj tužan život bio bi smijati se osmijehom kojem uvijek nešto nedostaje. Znate na što mislim, na one ljude koje koji uvijek čekaju neki drugi trenutak da budu sretni, a ne vide da je to ovaj trenutak SADA. Koji uvijek čekaju sljedeći trenutak, nešto novo, nešto drugo da bi bili sretni. Ljudi pod maskama, umorni od svega a zapravo željni života. Moj tužan završetak bio bi život neispunjenih snova i neproživljena stvarnost prikrivena svakodnevnom rutinom. Udaljena od same sebe. Ogorčena životom u nekom selu s muškarcem okupiranog sobom koji bježi od mojih emocija koristeći posao kao izliku. Djeca koju ne razumijem. Posao koji me ne ispunjava. To su ujedno i neki od mojih najvećih strahova.

Ja želim da moj život vrijedi. Želim proživjeti 10 života u jednom. Biti očarana zvijezdama, doživjeti nebo, vidjeti sunce i shvatiti kako sam malena, a kako se veliko osjećam. Želim život u najrazličitijim ritmovima. Želim pustolovine u bajkovite priče. Želim strast. Želim iskustvo, želim učiti. Želim obojiti svoj um u najšarenije boje obojene knjigama, filmovima i putovanjima. Želim živjeti za glazbu. Živjeti za male trenutke jednako kao i za velike. Biti oduševljena bolom i radosti. Želim do same srži svog bića osjetiti sve što život pruža.

Ali uz sve to, na cijelom životnom putu avantura i pustolovina želim uz sebe muškarca koji će me očaravati više od svega doživljenog na tom putu.



'Don’t shrink your dreams. Super-size your courage and abilities.’ – Karen Salmansohn

She's sewing seeds she's burning trees
She's sewing seeds she's burning trees
She's a Super girl a Super girl
A Super girl my Super girl

Ako postoji netko tko je na mene imao najveći utjecaj tijekom odrastanja to je sigurno moja sestra. Naravno veliku ulogu su tu odigrali i moji roditelji, prijatelji koji su došli i otišli ili su pak i danas tu te neke više manje prolazne ljubavi. Ali seka, seka je konstantna od prvih pelena, preko prvih koraka, do prvog slomljenog srca i sve do danas... Seka je sigurno, od svih ljudi koji čine moj svemir, moja najintimnija prijateljica s najdužim stažom.
To nije prijateljstvo nametnuto krvnom vezom ili ti ga 'radi reda'.
U dobrim ili lošim vremenima, uvijek sam vjerovala da je negdje baš predodređeno da nas dvije dijelimo život. Da se razumijemo, nas dvije smo u mnogim stvarima potpuno različite, nebo i zemlja. Lakše ćete na prvu složiti rubikovu kocku nego pronaći sličnosti između nas dvije. Pitanje je da nismo sestre da li bi se ikad uopće pronašle?
Ali baš to naš odnos čini posebnim.. jer smo u njemu unatoč brojim razlikama i izazovima uspjele izgraditi svijet u kojem dijelimo neprospavane noći ispunjene maratonima filmova, dane ispunjene radom hrabreći i motivirajuću jedna drugu, jutarnje kave u nekad potrebnoj tišini i duga večernja putovanja u prije neispričane priče naše stvarnosti. Zajedno smo i otkrile da je nam je najlakše izraziti naše osjećaje na engleskom jeziku i tako kao dva psihoanalitičara amatera vodimo terapiju jedna drugoj. To je naš svijet, svijet u kojem dijelimo radosti i strahove, čarobnu maštu i surovu stvarnost, nikome prije izrečene snove i težnje, svaki mali ili veliki uspjeh i neuspjeh i bez obzira na sve - na kraju uvijek stojimo jedna uz drugu.
Iako toliko različite, naše krajnosti se ipak neizbježno nađu u sredini.
Tako da ipak mislim i da nismo rođene u istoj obitelji da bi se svemir nekako pobrinuo da se 'seke' nađu
Sretna sam i zahvalna na toj rijetkosti da imam nekoga tko je uvijek tu, nekoga uz koga se osjećam prihvaćeno uz sve svoje mane i vrline, uz koga mogu biti krajnje prirodna i iskrena bez osuđivanja i nametanja suprotnih uvjerenja.
Jer ona me prihvaća baš takvu kakva jesam. Ona me čita samo jednim treptajem.
Ona me uči živjeti sebe pa čak i pod cijenu kršenja pravila.
Ona ruši zidove, otvora granice i pobija stereotipe za nas obje.
U najtežim vremenima borimo se i navijamo jedna za drugu. Jer jedna drugu trebamo.
Kad znam da joj je teško, kad znam da ne vidi bolje sutra - ja ću ga uvijek vidjeti! Tražit ću sjaj u njenim očima, bodrit ću njenu hrabrost i bit ću oslonac za njenu dušu.
Jer ako postoji sjaj u očima koji odražava snagu i volju za životom, onda je to sjaj u očima te malene curice prekrasnih bistrih očiju koje iskaču iz nasmijanog lica okruženog loknicama i iz roze vestice i žute polo majice.
Ako postoji hrabrost u srcu za svaku neizvjesnost u ovom centru uragana i valova koji zovemo životom onda je to hrabrost u njenom srcu.
Ako postoji duša koja svojim svijetlom može otjerati mrak onda je to njena.
Ako postoji netko tko može mijenjati barem djelić ovoga svemira svojom upornošću i odlučnošću onda je to ona.
I ako bi mogla samo jednu stvar tražiti od nje - onda je to da nikad ne napušta moju stranu.

With all the love in the world, in good times as in bad times, your sister and your best friend.

P.S. Wellcome home roomie!

Oznake: sis

Ako nešto ne volim to je taj osjećaj... dopustiti biti istrgunt iz svijeta utjehe, ljubavi, nade i vjere i biti bačena u svijet sivila, hladnoće, straha, osude i očekivanja. Samo tako. Samo jedna vijest, jedna osoba, jedan podatak, statistika, komentar ili pak beskrajna mudrovanja starog samoprozvanog intelektualca u zadimljenom baru, nekad su dovoljna da poremete ravnotežu našeg svijeta. Nije bitno od čega se on sastoji, on je vaš, on je moj.. mi ga individualno gradimo svatko za sebe.. Nažalost prečesto, svjesno ili nesvjesno, dopuštamo drugima da ga oblikuju kako i kad im se prohtije.
Mislim da to ne mora biti tako. Ma sigurna sam da ne mora. To što 'oni nameću', loše pa i dobro, ne mora biti vaš svijet i to nije moj svijet. Samo što To sigurno nije lak zadatak. Sačuvati svoju oazu mira od svjetova izgrađenih na temeljima izopačene mašte i pogaženih vrijednosti. Mnogo je snage i volje potrebno da zaštitimo svoj svijet, izdignemo se iznad, a prije toga osvijestimo na čemu ga uopće gradimo i odlučimo kakve osobe želimo da u njemu borave. I u njega moramo biti sigurni, jer to je jedini način da ga sačuvamo.
Ono u što sam ja sigurna je da je moj svijet, svijet ljubavi, utjehe, želja i mogućnosti.
Zbog toga znam da mogu.
Moj svijet je vidjeti osmijeh na njenom licu i tračak nade na njegovom.
Zbog njega sam počela vjerovati da nada zbilja ima moć.
Moj svijet je ona, girl with a broken smile.
Zbog nje ne odustajem.
Moj svijet je njegov one missed call i one text message na zaslonu ekrana svako jutro.
Zbog toga znam da sam voljena.
Moj svijet je njena hrabrost i samodostatnost.
Zbog nje znam da svaka žena vrijedi.
Moj svijet je njena neustrašivost i iskreno veselje malim stvarima.
Zbog nje znam njegovati dijete u sebi.
Moj svijet je njeno iščekivanje, vjernost i sreća.
Zbog nje znam sto bezuvjetna ljubav uistinu znači.
Eto, to je moj svijet. Tih 7 najvažnijih bića u mom životu i sve ono što njima dajem i od njih dobivam. To je ono iz čega želim učiti i to su temelji na kojima gradim svoj svijet. I čuvam ga, čuvam ga u najskrivenijem dijelu svoje duše.. ne samo zbog sebe, nego i zbog ljudi koji ga sačinjavaju i energije kojom on zrači.